Napadač iz Magdeburga: Psihijatrijski prijem previđen?
Stralsund, dom magdeburškog atentatora: uvid u njegovu prošlost i tragične događaje 2024.

Napadač iz Magdeburga: Psihijatrijski prijem previđen?
Tragični incident koji je šokirao grad Magdeburg sada otvara ozbiljna pitanja. Napadač, liječnik iz Saudijske Arabije, 20. prosinca 2024. provozao se automobilom božićnim sajmom u Magdeburgu i izazvao razornu nesreću u kojoj je šestero ljudi poginulo, a više od 300 ih je ozlijeđeno. Ovaj užasni čin ponovno je pokrenuo raspravu o mentalnom zdravlju i sigurnosti u Njemačkoj.
Već 2013. god. Institut za sudsku medicinu na Sveučilištu u Rostocku preporučio da se atentator primi u psihijatrijsku kliniku. Tada je kažnjen s 900 eura nakon što je na sebe skrenuo pažnju prijetećim ponašanjem u svađi sa zaposlenicima liječničke komore. Njegova prijetnja da će stvar "dobiti međunarodnu pozornost" bila je samo predokus tragedije koja je uslijedila.
Znakovi upozorenja i neuspjeh vlasti
A letter from the Rostock police, which was addressed to the specialist health service of the Vorpommern-Rügen district, provided further insight into the attacker's worrying situation. Unatoč dijagnozi sumnje na psihozu i zahtjevu socijalne psihijatrijske službe da se napadač pripazi, on nije izbačen iz opticaja. Incident postavlja pitanja o tome zašto su znakovi upozorenja propušteni i zašto nisu poduzete odgovarajuće mjere.
Muškarac je živio u Stralsundu od 2011. do 2016. i tamo je 2014. završio specijalističku obuku za psihijatra. Uz obuku, kod sebe je imao anaboličke steroide, kortizon i lijek protiv bolova tramadol kada mu je pretražen stan. Osobito je alarmantno da usprkos njegovom otkrivanju da je uzimao psihotropne lijekove, nisu poduzete dovoljne mjere da ga se prati ili mu se pomogne.
Kvar sustava
Ministarstvo unutarnjih poslova Mecklenburg-Zapadno Pomorje objavilo je da zbog proteka vremena detaljni dosjei više nisu dostupni. Ostaje nejasno postoje li detaljniji zapisi o napadaču i njegovom psihičkom stanju koji bi eventualno mogli dovesti do pravovremene intervencije. Čini se da je neuspjeh sustava ovdje vidljiv kroz nedostatak transparentnosti i nedostatke u ophođenju s osobama s psihičkim problemima.
Društvo se našlo u dilemi: kako s takvima postupiti prije nego što se dogodi katastrofa? Slučaj ne stavlja u prvi plan samo pojedinačnu odgovornost vlasti, već i izazove u suočavanju s mentalnim zdravljem u Njemačkoj.
Za građane Magdeburga i sve one koji su pogođeni ovim tragičnim incidentom ostaje nada u sveobuhvatnu istragu i bolje preventivne mjere kako se ovakva tragedija više ne bi ponovila.
O tim se pitanjima sigurno raspravlja ne samo u Magdeburgu, nego iu drugim regijama Njemačke, gdje se o sličnim incidentima već raspravljalo.