Suche
Mein Konto
Spor oko Lenjinova spomenika: Schwerin pred odlukom!
Stralsund raspravlja o Lenjinovom kipu u Schwerinu: Kontroverze o povijesti i sjećanju.
Spor oko Lenjinova spomenika: Schwerin pred odlukom!
Lenjinov kip u Schwerinu godinama diže prašinu i uvijek izaziva burne rasprave. Oko tog spomenika, podignutog 1985. godine na proslavi 825. obljetnice grada, sada su se formirale udruge žrtava koje su se žestoko opirale mogućoj zaštiti spomenika. Kako NDR godine, 19 angažiranih građana, među kojima su povjesničari i književnici, u otvorenom pismu državnom parlamentu i gradskoj upravi traže da se kip odbaci kao simbol ugnjetavanja i da se umjesto njega podigne drugi spomenik – onaj Arno Eschu, žrtvi staljinizma.
Lenjin, rođen kao Vladimir Iljič Uljanov u Simbirsku 1870., bio je vodeća snaga iza Oktobarske revolucije i ključni arhitekt sovjetske vlade jedinstva. Wikipedia opisuje ga kao jednog od najdojmljivijih, ali i najkontroverznijih vođa u povijesti, čije se nasljeđe proteže od stvaranja totalitarne države do stvaranja socijalističkih tekovina.
Prijepor oko zaštite spomenika
Državni ured za kulturu i zaštitu spomenika klasificirao je kip spomenikom zbog njegovog urbanističkog, umjetničkog i političkog povijesnog značaja. No, državni predstavnik za pomirenje s diktaturom SED-a, Burkhard Bley, time ne odmahuje tek tako, već spomenik vidi kao priliku za rad s prošlošću. "Mogli biste statuu staviti u kontekst", rekao je Bley. Kritičari, međutim, tvrde da je uklanjanje neophodno kako bi se ispoštovala povijest.
Otvoreno pismo povjesničara, uključujući Ilko-Saschu Kowalczuk i Grita Poppea, snažno govori o teretu povezanom sa spomenikom. Zahtijevaju da spomenik ne bude u čast države. Umjesto kontroverznog Lenjina, poželjan bi bio još jedan spomenik Arno Eschu, koji je 1951. u Moskvi likvidiran zbog navodne špijunaže.
Kip kontroverzne povijesti
Kip obilježava ne samo Lenjinov zemljišni dekret iz 1917., koji je pokrenuo izvlaštenja, već i njegovu ulogu kao osnivača Čeke, sovjetske tajne policije koja je pogubila tisuće ljudi od 1917. do 1922. Njegovo nekontroverzno upravljanje pripisuje se uspostavi jednostranačke države, koju kritičari vide kao diktaturu. Međutim, zaštita spomenika vidi očuvanje kipa kao priliku za suočavanje s prošlošću.
Kako će gradsko vijeće na kraju odlučiti, ostaje za vidjeti. Kip je posljednjih godina u više navrata polivan bojom, što pokazuje da je to pitanje i dalje vruća tema među stanovništvom. Rasprava o statusu spomenika daleko je od kraja.
Budućnost će pokazati ima li grad hrabrosti kritički propitivati poglede na prošlost ili će se zauzeti za zaštitu povijesnih spomenika. Rasprava je samo još jedan primjer tekućih sukoba oko kulturnog identiteta i razumijevanja povijesti u Njemačkoj.