Prosvjed u Schwerinu: Lenjinov spomenik naišao na bijesan otpor!

Prosvjed u Schwerinu: Lenjinov spomenik naišao na bijesan otpor!

Dana 14. lipnja 2025. oko tri tuceta predstavnika udruga žrtava okupilo se ispred kontroverznog Lenjinovog spomenika u Schwerinu kako bi prosvjedovali protiv njegovog daljnjeg postojanja. Povod je bio poziv na odbijanje javnih počasti predstavnicima tiranije. Burkhard Bley, državni zastupnik za suočavanje s diktaturom SED-a, u svom je govoru govorio o povezanosti Lenjina i takozvanog “Crvenog terora” koji je koštao života brojne njemačke civile.

Samo tijekom diktature SED-a oko 35.000 ljudi bilo je pogođeno političkim progonom; mnogi su poslani u logore za prisilni rad ili čak osuđeni na smrt. Bley je najavio konferenciju na temu ovih progona za kraj rujna u Schwerinu. Stefan Krikowski, predsjednik logorske zajednice Vorkuta, pojačao je pritisak na gradsku upravu zahtijevajući uklanjanje spomenika i umjesto toga predlažući izgradnju spomenika politički pogubljenom Arno Eschu.

Spomenik pun kontroverzi

Spomenik Lenjinu, koji je svečano otvoren 1985. u Hamburger Allee, odavno se razvio u stalni izvor trvenja. Izradio ga je estonski umjetnik Jaak Soans, kip je visok impresivnih 3,50 metara i izvorno je bio zamišljen kao podsjetnik na Lenjinov dekret o izvlaštenju velikih zemljoposjednika u sovjetskoj okupiranoj zoni. Unatoč izrazito političkoj pozadini, spomenik, koji je u više navrata izazvao napade bojama, još uvijek stoji u gradskom pejzažu. Lokacija na prometnom raskrižju, okružena montažnom zgradom, čini je stalnom temom u javnom diskursu.

No, gradska uprava inzistira da je spomenik dio povijesnog razvoja prostora i želi ga zadržati uz ploču s objašnjenjem. Pomoćnik arhiva Rainer Blumenthal također je kritizirao netočan natpis, koji ne navodi točno Lenjinovo ime, te preporučio korištenje spomenika kao prilike za raspravu. Otkako je postavljen bilo je nekoliko prosvjeda, a posljednji značajniji održan je 2015. godine povodom 100. obljetnice Oktobarske revolucije.

Povijesni kontekst

Iz povijesne perspektive, spomenik je simptomatičan za kulturu sjećanja i spomenike u Njemačkoj. Politički spomenici, kao što su ovi ostaci nestalog poretka, podignuti su diljem zemlje tijekom ere DDR-a kako bi ojačali sliku o sebi vladavine SED-a. Nakon pada komunizma 1989. takvi su spomenici često postajali meta javnih rasprava te su bili propitivani i emocionalno i činjenično. Nikad nije postojao središnji nalog za njihovo uklanjanje; nego su lokalne političke inicijative odlučivale o smještaju spomenika.

U posljednjih nekoliko desetljeća uočljiva je prava društvena promjena: neki su spomenici srušeni kako bi se napravilo mjesta za nove perspektive i sjećanja. Rasprava o Lenjinovom spomeniku stoga ostaje znak stalnih sukoba oko tumačenja njemačke prošlosti i kako se nositi s njezinom poviješću. Lenjinističko naslijeđe i dalje izaziva političke rasprave i uzburkava umove ljudi.

Uz prosvjed, odmah nakon skupa u Dokumentacijskom centru za žrtve diktature otvorena je putujuća izložba pod nazivom “Zidovi – rešetke – bodljikava žica”. Ova izložba pruža informacije o političkim progonima u sovjetskoj okupacijskoj zoni i DDR-u i tako još jednom pokazuje složen odnos sjećanja i represije u njemačkom poslijeratnom razdoblju.

Kontroverza oko spomenika Lenjinu u Schwerinu otvara pitanja ne samo o povijesti, već io sadašnjosti. Kako se nositi s ostacima prošlog režima čija sjena još uvijek pada na društvo?

Ova tema ostaje uzbudljiva i pokazuje koliko su duboko ukorijenjene rasprave o sjećanju na diktaturu SED-a i njezine simbole. Posljednja riječ u ovoj raspravi zasigurno još nije izrečena.