Građani Stralsunda se žale: Zabrana nuklearnog oružja je na rubu!
Stralsund tuži protiv stacioniranja nuklearnog oružja; Upravni sud u Greifswaldu odlučuje o građanskim pravima na riječ.

Građani Stralsunda se žale: Zabrana nuklearnog oružja je na rubu!
Spor oko slobode od nuklearnog oružja u Stralsundu, koji je jedan od najstarijih hanzeatskih gradova u Njemačkoj, nastavlja tutnjati. 2. prosinca 2025. građani Stralsunda će tužiti gradonačelnika Alexandera Badrowa (CDU). Ovaj spor je pokrenut rezolucijom koju su građani donijeli u prosincu 2024. Urbano područje stoga treba biti slobodno od nuklearnog oružja, što znači da se niti skladištenje, transport niti stacioniranje takvog oružja ne smiju odvijati kroz urbano područje. Ovaj prijedlog uglavnom su pokrenule frakcije Die Linke i Bürger für Stralsund/Adomeit, s ciljem slanja signala protiv utrke u nuklearnom naoružanju.
Međutim, gradonačelnik Badrow ovu odluku smatra pravno neodrživom. On tvrdi da građani nemaju ovlasti odlučivati o saveznoj obrambenoj politici. Ovo pitanje je isključivo u nadležnosti savezne vlade. Kako bi cijeloj stvari dao zaokret, Badrow se poziva na Ugovor dva plus četiri, koji kaže da stacioniranje nuklearnog oružja na bivšem teritoriju DDR-a nije dopušteno. [NDR](https://www.ndr.de/nachrichten/mecklenburg-vorpommern/vorpommern/buergerschaft-stralsund-klagt-gegen-hypothetische-atom Waffen,mvregiogreifswald-2082.html) izvješćuje da će se o sporu sada odlučiti pred upravnim sudom u Greifswaldu, a frakcija Die Linke nada se uspostaviti presedan za više glasa za zajednice u ovom osjetljivom području.
Ugovor dva plus četiri u fokusu
Kako bismo bolje razumjeli pozadinu ovog spora, vrijedi pogledati ugovor dva plus četiri. On je potpisan u Moskvi 12. rujna 1990., a stupio je na snagu 15. ožujka 1991. Smatra se odlučujućim propisom koji je odredio vanjskopolitičke i sigurnosnopolitičke aspekte njemačkog ujedinjenja i time najavio kraj poslijeratnog razdoblja u Njemačkoj. Ugovorom su okončana prava i odgovornosti četiri pobjedničke sile i potvrđene postojeće obveze Njemačke prema međunarodnom pravu. To također znači da nema planova za stacioniranje nuklearnog oružja u bivšem DDR-u. Wikipedia spominje da se ugovor smatra remek-djelom diplomacije i dio je UNESCO-ve svjetske baštine od 2011.
Zanimljivo je da je povlačenje sovjetskih snaga do kraja 1994. bila još jedna važna točka u pregovorima, koji su se odvijali u vrijeme kada se DDR borio s velikom gospodarskom i demografskom krizom. Ove rasprave i s njima povezani izazovi pomogli su pokrenuti Ugovor dva plus četiri i ilustrirali koliko je osjetljivo pitanje naoružanja i sigurnosti u Njemačkoj. Savezna agencija za građansko obrazovanje opisuje da su se ugovorne strane dogovorile o ugovornim odredbama u vezi s uvjetima i boravkom sovjetskih oružanih snaga u DDR-u.
Spor u Stralsundu pokazuje koliko su jake reperkusije povijesnih ugovora poput dva-plus-četiri na današnju lokalnu politiku. Ostaje za vidjeti kako će upravni sud odlučiti i može li to potencijalno imati dalekosežne posljedice za sudjelovanje općina u pitanjima sigurnosne politike.