Suche
Mein Konto
Obvezna godina za umirovljenike? Rasprava o pravdi i odgovornosti!
Rasprava o obveznoj socijalnoj godini za umirovljenike: generacijska nejednakost, mirovinske reforme i društvena odgovornost u Njemačkoj.
Obvezna godina za umirovljenike? Rasprava o pravdi i odgovornosti!
Što pokreće glave ljudi u zemlji umirovljenika? U Njemačkoj se trenutačno žestoko raspravlja o prijedlogu "socijalne godine" za umirovljenike. Njemački sociolog Klaus Hurrelmann u intervjuu je izrazio ideju da bi starija generacija trebala ispuniti svoj “dug da donese” društvu. Na primjer, obvezna godina “na kraju radnog vijeka” mogla bi pomoći da se teret pravednije raspodijeli među generacijama. Takav bi korak mogao ojačati i osjećaj solidarnosti, naglašava Hurrelmann, pogotovo jer su mlađi ljudi već pred izazovom rastućih dugova i preopterećenog mirovinskog sustava. [FR] izvještava o reakcijama na ovaj prijedlog i navodi da je već 64 posto stanovništva u anketi za takvu godinu.
Kontroverznu raspravu pokreću različiti glasovi iz javnosti. Urednica Claudia Marsal u svojoj kolumni kaže da njezina vlastita majka sa 78 godina više ne bi trebala raditi. Reakcije čitatelja na Hurrelmannov prijedlog uglavnom su kritične. Bert Funke, i sam umirovljenik s 37 godina radnog staža, opisuje da sada prima manju mirovinu od građanske naknade. Predlaže uvođenje obveznih godina za korisnike građanskih naknada umjesto za umirovljenike. Drugi kritičar, Werner Guth, kritizira nejednakost u društvu, u kojem su umirovljenici prisiljeni raditi, a od milijardera se ne traži da plate.
Glasovi umirovljenika
Martina Ernst sažima osjećaje mnogih starijih osoba: Složili su se da su starije osobe radile cijeli život i da ne bi trebale raditi za niske plaće. Stariji su se često osjećali ignoriranima tijekom rasprava o različitosti. Ulrich Bernhard pita i zašto bi umirovljenike koji su odslužili vojni ili socijalni rok ponovno pozivali na služenje obveznog roka. Ute Kaufmann i Gerd Brennführer ukazuju na nezadovoljstva u politici i gospodarstvu koja su pridonijela trenutnoj situaciji. Kaufmann ističe da umirovljenici trebaju uživati u zasluženoj mirovini, a ne odgovarati za pogreške u politici.
U vezi s ovim raspravama ne smijemo zanemariti aktualna kretanja u mirovinskoj politici. Parlament je trenutačno donio mirovinski paket koji utvrđuje razinu mirovina na 48 posto i financira mjere poreznim prihodima. To bi moglo suzbiti rizik od siromaštva u starosti i također izjednačiti majčinu mirovinu. Prema društvenoj udruzi VdK, demografska kretanja pokazuju da će broj umirovljenika eksponencijalno rasti do 2050. godine, dok će se broj uplatitelja doprinosa smanjivati. Ovakav razvoj događaja uzrokuje poljuljanost zakonskog mirovinskog osiguranja i povjerenja u ovaj sustav. Stabilan mirovinski sustav važan je ne samo za starije ljude, već i za mlađe generacije koje moraju strahovati za svoju budućnost.
Zaključno, može se reći da rasprava o obveznoj socijalnoj godini za umirovljenike zadire u kompleksnu raspravu o socijalnoj pravdi, društvenoj odgovornosti i generacijskim pitanjima. Iako se ideja čini dobronamjernom, postoji mnogo izazova i zabrinutosti u vezi s takvom regulativom. Ostaje za vidjeti kako će se situacija razvijati i hoće li društveni pritisak napokon otvoriti uši političarima za brige starijih osoba.