Florian Illies otkriva progonstvo obitelji Mann na Azurnoj obali!

Florian Illies otkriva progonstvo obitelji Mann na Azurnoj obali!

Svojom novom knjigom “Kad sunce zađe” Florian Illies stvorio je živopisnu panoramu progonstva književne obitelji Thomasa Manna na Azurnoj obali tridesetih godina prošlog stoljeća. Ova je pripovijest snažno svjedočanstvo o izazovima i napetostima koje nosi život u egzilu. Priča počinje 1933. godine kada, nakon što su nacisti došli na vlast u Njemačkoj, Mannovi pronalaze utočište u malom ribarskom mjestu Sanary, koje ubrzo postaje popularno utočište njemačkih pisaca. Prema ga-online.de, Thomas Mann, koji je stigao sa suprugom Katiom i dvoje djece, proživio je vrijeme obilježeno stresom i unutarnjim sukobom.

Sanary, s oko 3000 stanovnika, postaje novi dom obitelji Mann. Illies opisuje kako vila La Tranquille, u kojoj živi obitelj, postaje kulturno i povijesno mjesto. Mannovi organiziraju književne večeri i sastaju se s drugim istaknutim prognanicima poput Liona Feuchtwangera. Ove večeri ne samo da nude dašak normalnosti u teškoj svakodnevici, one su i znak intelektualne vitalnosti koja traje unatoč nepovoljnim okolnostima. U ljeto 1933. Thomas Mann i njegova obitelj radili su kako bi osigurali svoju financijsku situaciju unatoč nacističkom izvlaštenju. Prenijeli su dio svoje imovine u Švicarsku, što im je stabiliziralo sredstva za život sanary-tourisme.com izvješća.

Unutarnji sukobi i obiteljske napetosti

Međutim, situaciju za Mannove nije karakterizirao samo vanjski pritisak. Sam Thomas Mann bio je u dubokoj unutarnjoj krizi i borio se sa svojim identitetom emigranta. Osjećao se poniženo kada su ga opisali takvim i izrazio je "unutarnje odbacivanje mučeništva" u svojim dnevnicima. Neizvjesnost povratka u Njemačku jako ga je opterećivala, pogotovo nakon što mu je konfiscirana vila u Münchenu. Osjećao se kao da je “pao s neba”, osjećaj koji je u suprotnosti s iskustvima drugih emigranata poput Heinricha Manna, koji se suočio s vlastitim borbama u opoziciji, prema literaturportal-bayern.de.

Iako je pritisak izvana bio velik, neka od Mannove djece, poput Erike i Klausa, blistala su svojim neumornim zalaganjem protiv nacista. Pokušavali su ohrabriti oca da ne klone duhom i ne vrati se u Njemačku. No, napetosti unutar obitelji su eskalirale, posebno u vezi s Klausovim angažmanom u časopisu u egzilu “Diesammlung”. Thomas Mann nastojao je ostati vjeran svojoj strogoj svakodnevici, što se odrazilo i na pedantno vođenje evidencije o vlastitom zdravlju.

Pogled unazad i u budućnost

U svom radu Illies koristi dnevnike i memoare kako bi osvijetlio složene odnose obitelji Mann i njihove okoline tijekom godina progonstva. Unatoč nepovoljnim okolnostima i sumnjama koje su mučile Thomasa Manna, on je svojom književnom perspektivom uspio odigrati važnu ulogu u egzilu. Uz mješavinu tugovanja za starim i traženja novog mjesta u životu, nastala je intenzivna kultura sjećanja koja će trajati i nakon progonstva. Nadopunjen sjećanjima i pričama svoje djece, Illies nudi novi pogled na živote Mannovih u ovom događajima bogatom vremenu. Na taj način ne rasvjetljava samo pojedinačne sudbine, već i kulturno nasljeđe koje je obitelj ostavila iza sebe.