Ekspedicija u Atlantiku: Počela potraga za 200.000 barela nuklearnog otpada!

Transparenz: Redaktionell erstellt und geprüft.
Veröffentlicht am

Europski istraživači će 2025. tražiti 200.000 zakopanih bačvi nuklearnog otpada u sjeveroistočnom Atlantiku i njihov utjecaj na ekosustav.

Europäische Forscher suchen 2025 im Nordostatlantik nach 200.000 versenkten Atommüllfässern und deren Auswirkungen auf das Ökosystem.
Europski istraživači će 2025. tražiti 200.000 zakopanih bačvi nuklearnog otpada u sjeveroistočnom Atlantiku i njihov utjecaj na ekosustav.

Ekspedicija u Atlantiku: Počela potraga za 200.000 barela nuklearnog otpada!

Započela je potraga za radioaktivnim otpadom u sjeveroistočnom Atlantiku, što otvara ne samo znanstvena pitanja, već i strahove o dugoročnim posljedicama ovog desetljećima dugog zagađenja okoliša. Između 1950-ih i 1980-ih nekoliko je zemalja bacilo preko 200.000 barela nuklearnog otpada u goleme dubine Atlantika. Ovo su neke od zastrašujućih činjenica koje izlaze na vidjelo u sklopu novog projekta NODSSUM.

Ekspedicija, usmjerena na područje više od 1000 kilometara zapadno od La Rochellea, ima za cilj mapirati glavnu zonu odlaganja bačvi i proučavati ponašanje radionuklida u dubokom oceanu. Voditelj projekta Patrick Chardon procjenjuje da većina otpada gubi svoju radioaktivnost nakon otprilike 300 do 400 godina. Samo oko dva posto otpada moglo bi zračiti dulje, iako bačve nisu dizajnirane da dugoročno zadržavaju opasno zračenje. Ono zlo u tome? Posljedice odlaganja nuklearnog otpada uglavnom su nepoznate, a ekosustav u regiji malo je istražen zvjezdica prijavio.

Tehnologija koja se koristi

Za otkrivanje bačvi koristi se ronilački robot Ulyx. Uz dubinu ronjenja do 6000 metara i mogućnost približavanja cijevima na 10 metara, Ulyx će izvesti prva znanstvena ronjenja. Tijekom jednomjesečne misije, tim će kombinirati različite tehnologije, uključujući sustave za uzorkovanje uzoraka sedimenta i uzorkivač rozete za uzorke vode. Prikupljeni podaci ne samo da će mapirati odlagališta, već i proučavati utjecaj radioaktivnog otpada na život u moru postavljanjem zamki za ribe i rakove, rekli su CNRS.

Još jedna briga je pridržavanje mjera zaštite od zračenja tijekom cijele ekspedicije. Instrumenti za mjerenje radioaktivnosti osigurani su za provođenje početnih procjena. Prikupljeni uzorci potom će stići u razne laboratorije u Europi, gdje će se dalje analizirati. Ova misija pomaže boljem razumijevanju utjecaja nuklearnog nasljeđa na naše oceane i informira buduće istraživačke projekte.

Stanje morskog okoliša

Trenutačni istraživački napori su u kontekstu globalnog problema radioaktivnog onečišćenja oceana. Od 1960-ih, morska voda, suspendirane tvari i sedimenti u Sjevernom i Baltičkom moru ispitivani su na umjetnu radioaktivnost. Savezna pomorska i hidrografska agencija preuzela je nadzor budući da su ispuštanja iz europskih postrojenja za preradu značajno smanjena. Glasno BSH Koncentracije aktivnosti umjetnih radionuklida u njemačkim vodama sada su niske, što predstavlja napredak.

Međutim, sumorna se panorama pojavljuje u Baltičkom moru, gdje su dokumentirane veće specifične aktivnosti Cs-137, dugovječnog radionuklida. Iako su zdravstveni rizici za potrošače ribe ili morskih proizvoda niski, ostaje pitanje kako će ti pritisci dugoročno utjecati na naše ekosustave.

Ukratko, suočavamo se s iznimnim znanstvenim izazovom koji utječe i na prošlost i na budućnost našeg morskog okoliša. Rezultati misije NODSSUM bit će od iznimne važnosti za razumijevanje koja će sjećanja i duhovi zračenja iz vremena atomskog doba tek izroniti iz dubina Atlantika.