Glazbenik Gliwitzki u Langenaubach donosi bezvremenske protestne pjesme

Glazbenik Gliwitzki u Langenaubach donosi bezvremenske protestne pjesme

Glazba ima moć pokrenuti ljude i natjerati ih na razmišljanje. Glazbenik i autor Stefan Gliwitzki nedavno je predstavio svoj kantautorski program u Langenaubachu nakon što njegov folk bend “Tone Fish” nije mogao nastupiti u Haigeru. Gliwitzki je slušateljima ponudio izbor pjesama koje su stare više od 20 godina, ali ostaju bezvremenske i vrlo relevantne. Mittelhesen.de javlja da...

Posebice su u fokusu bile poznate pjesme poput “Es ist an die Zeit” Wadera, koja svojom referencom na Prvi svjetski rat poziva na promišljeni diskurs o prošlim sukobima i aktualnim lažima. Još jedno zapaženo djelo bilo je “Ne, neću se odreći svojih sinova” Reinharda Meya, kojemu je današnja rasprava o ponovnom uvođenju obveznog vojnog roka dala novu važnost. Gliwitzki je kritičkom umjerenošću uspio odgovoriti na želju američkog predsjednika za mirom, što je izazvalo žustru raspravu svih prisutnih.

Povijest protestnih pjesama

Jedna od najdojmljivijih pjesama bila je “Moor Soldiers” koju su 1933. godine napisali zatvorenici u koncentracijskom logoru Börgermoor, a nacisti su je zabranili. Ova pjesma, simbol otpora, nastala je u doba nacizma i danas je sastavni dio mirovnog pokreta. Izvorno je napisana u koncentracijskom logoru “Börgermoor” u Emslandu, gdje je služila kao izraz patnje i nade za budućnost. Postoji u mnogim europskim jezicima i postala je republikanska himna tijekom Španjolskog građanskog rata, između ostalog. Na snimci prvog nastupa, održanog 28. kolovoza 1933., pjevači marširaju s lopatama u rukama i nose zelene policijske uniforme. Wikipedia opisuje da…

Gliwitzki je podsjetio da su i Nijemci u prošlosti bili izbjeglice, što je posebno važno u kontekstu aktualnih rasprava o izbjeglicama. Ovo je povuklo paralele s drugim protestnim glasovima u povijesti glazbe, gdje pjesme, unatoč vremenu u kojem su nastale, još uvijek služe kao glasnogovornik društvenih i političkih nepravdi.

Značenje protestne glazbe

Sposobnost glazbe da prenese političke stavove i mobilizira djelovanje zajednice je neosporna. Kao što se jasno vidjelo tijekom pokreta za građanska prava 1960-ih, glazba stvara grupni identitet koji povezuje ljude. Umjetnici poput Boba Dylana i Joan Baez napisali su nezaboravne protestne pjesme koje i danas oblikuju kulturni krajolik. “Blowing in the Wind” ili “We Shall Overcome” primjeri su pjesama koje potiču misli i mobiliziraju. Ova tradicija nije ograničena na jedan žanr, već se proteže kroz povijest glazbe kao medij za promjenu. Systmus ističe ulogu glazbe kao sredstva protesta...

Događaj s Gliwitzkim bio je više od same glazbene večeri; bio je to poziv na suočavanje s prošlošću i ujedno pogled u budućnost. Podsjetila nas je da glazba ne samo da zabavlja, već i otvara načine za razmišljanje o važnim temama i možda čak potiče promjenu. U vremenu kada mnoga pitanja ostaju neodgovorena, na nama je da nastavimo tradiciju protesta u glazbi.