Suche
Mein Konto
Štakori u lovu na šišmiše: Neočekivana borba za preživljavanje!
Biolozi dokumentiraju napade štakora na šišmiše u Lüneburgu: nova opasnost za ugrožene vrste i potencijalni zdravstveni rizici.
Štakori u lovu na šišmiše: Neočekivana borba za preživljavanje!
Biolozi su promatrali neobičan prizor u špilji Segeberg Kalkberg. Korištenjem infracrvenih lampi i svjetlosnih barijera zajedno s kamerama dokumentirano je više od 30 napada smeđih štakora na šišmiše u razdoblju od pet tjedana. U 13 od ovih slučajeva napadi su bili kobni za male leteće sisavce, koje štakori ne samo da su ubili, već su ih odveli i pojeli scinexx prijavio. Ovo nije prvi put da su primijećeni takvi incidenti, jer su pojedene lešine šišmiša pronađene i u Kalkbergu u Lüneburgu.
Smeđi štakor (Rattus norvegicus), izvorno porijeklom iz istočne Azije, proširio se svijetom uz pomoć ljudi i sada se može pronaći na gotovo svim kontinentima, s izuzetkom Antarktika. Ovaj se glodavac posebno ustalio u ljudskim naseljima i poznato je da se hrani i biljnom i životinjskom hranom. Posebna sposobnost smeđih štakora je korištenje brkova kao senzora vibracija za otkrivanje šišmiša čak iu mraku, što je izvanredna strategija lova.
Strategije lova smeđih štakora
Smeđi štakori koriste dvije glavne strategije za hvatanje svog plijena: strpljivo čekaju na ulazu u zimska skloništa šišmiša ili brzo napadaju čim se šišmiši odmore ili slete. Biolozi procjenjuju da te populacije štakora u Segebergu ubijaju tisuće šišmiša svake zime, što nije samo problem za populacije šišmiša, već potencijalno predstavlja i zdravstveni rizik za ljude. Ove životinje su prijenosnici virusa, a postoji mogućnost da štakori pokupe patogene s ubijenih šišmiša i odnesu ih u urbane sredine.
Iako trenutno nema dokaza o akutnom zdravstvenom riziku, kontrola populacije štakora u gradovima i u blizini skloništa šišmiša smatra se hitnom. Ciljani pristup mogao bi ne samo zaštititi ugroženu populaciju šišmiša, već i smanjiti moguće rizike za ljudsko zdravlje. Prema procjenama, mala kolonija od samo 15 smeđih štakora mogla bi loviti 7% od približno 30.000 šišmiša koji hiberniraju u regiji, dodatno ilustrirajući razmjere problema.
Pogled na smeđeg štakora
Smeđi štakor karakterizira promjenjiva boja krzna, koja se kreće od prljavo sivo-smeđe do tamno smeđe-crne. Ima glavu i tijelo duljine od 18 do 26 cm s jednako dugim repom i teži između 170 i 350 grama. Razmnožava se tijekom cijele godine, a spolno zrele životinje okote od jednog do 15 mladih. U svom prirodnom staništu nastanjuju šume i grmolika područja, dok se u urbanim sredinama često nalaze u kanalizaciji, na odlagalištima otpada ili čak u podrumima.
Ovo impresivno pokazuje zašto su zaštita šišmiša i kontrola populacije smeđih štakora od velike važnosti za zdrav ekosustav. Nastavkom praćenja situacije i poduzimanjem odgovarajućih radnji može se postići ravnoteža među vrstama, od čega će imati koristi i šišmiši i ljudi u tom području.