Suche
Mein Konto
Đavolji otok Langlütjen: Od vojne utvrde do mučilišta!
Naučite mračnu povijest otoka tvrđave Langlütjen u blizini Bremerhavena, nekoć vojne utvrde, a kasnije mučilišta.
Đavolji otok Langlütjen: Od vojne utvrde do mučilišta!
Jeziva povijest otoka Langlütjen I i II, koji se nalaze uz obalu Bremerhavena, osvaja srca mještana više od 150 godina. S ukupnom površinom od 33.000 četvornih metara, regija ne sadrži samo vojne relikvije, već i mračne tajne koje datiraju iz nacističke ere. Glasno T Online Langlütjen je sagrađen između 1869. i 1870. kao strateška obrambena struktura za sprječavanje neprijateljskih napada. U to je vrijeme pruska mornarica investirala u utvrđenu obalnu utvrdu koja je bila opremljena teškim topovima od 21 centimetar.
Izvorni logistički izazov nije se mogao zanemariti. Za transport građevinskog materijala izgrađena je brana duga 1,6 kilometara, ali je do nje moglo doći samo za vrijeme oseke. Langlütjen II konačno je dovršen 1880. i također je bio opremljen impresivnim topovima tog vremena, koji su ugrađeni tek 1914. No, nakon Prvog svjetskog rata, uporaba se promijenila: topovi su rastavljeni ili dignuti u zrak, a ostaci iz rata vidljivi su i danas.
Od vojne utvrde do mjesta užasa
Od 1933. godine otok je dobio novo i mračno značenje. Nacionalsocijalisti su koristili Langlütjen II kao mučilište, gdje su brojni zatvorenici, posebno socijaldemokrati i komunisti, bili podvrgnuti okrutnom maltretiranju. Glasno NWZ Online Najmanje 81 poznato ime zatvorenika dokumentirano je do siječnja 1934. prije nego što su prebačeni u koncentracijski logor Ochtumsand. Mjesto koje je danas poznato kao "Đavolji otok" i "Koncentracijski logor pod morem" razotkrilo je strašne zločine koji su se tamo dogodili. Očevidac je 2020. izvijestio da su se vrisci zatvorenika mogli čuti sve do obale, a otok je stekao nesvetu reputaciju mjesta užasa.
Zatvor je zatvoren 25. siječnja 1934. zbog visokih troškova i neodgovarajuće opskrbe. Ipak, sjećanje na ta mračna poglavlja povijesti ostaje živo. Danas spomen-ploča obilježava te strašne događaje i podsjeća nas na zločine koji su ovdje počinjeni. Važno je takva sjećanja održati živima kako se povijest ne bi ponovila.