Švicarska gura mir: Traži se povratak Armenaca u Nagorno-Karabahu!

Švicarska gura mir: Traži se povratak Armenaca u Nagorno-Karabahu!

U značajnom koraku prema rješavanju dugogodišnjeg sukoba između Armenije i Azerbajdžana, danas je potpisan mirovni sporazum iniciran u Bijeloj kući. Christian Solidarity International (CSI) bio je zadovoljan ovim napretkom i sada poziva na provedbu švicarske mirovne inicijative za regiju Nagorno-Karabah. Sporazum su potpisali armenski premijer Nikol Pashinyan i azerbajdžanski predsjednik Ilham Aliyev i označava prekretnicu u zategnutim odnosima dviju zemalja. CSI toplo pozdravlja ovaj sporazum koji je nastao kao rezultat intenzivnih diplomatskih napora pod pokroviteljstvom američkog predsjednika Donalda Trumpa. Dr. John Eibner, predsjednik CSI-ja, čestitao je Trumpu na njegovom uspjehu u posredovanju.

Preko 120.000 raseljenih Armenaca hitno čeka povratak u svoju domovinu, a švicarska inicijativa poziva da taj povratak bude sastavni dio stabilnog mirovnog plana. Istodobno je švicarski parlament dao mandat vladi da organizira mirovni forum između Azerbajdžana i predstavnika naroda Nagorno-Karabaha. Supredsjednici Švicarske mirovne inicijative Stefan Müller-Altermatt i Erich Vontobel istaknuli su da se trajni mir ne može postići bez povratka Armenaca.

Pozadina mirovnog procesa

Sastanak u Bijeloj kući na kojem je potpisan mirovni ugovor ne samo da je spojio dva šefa država, već je i značajan strateški korak prema stvaranju nove trgovačke rute, “Trumpove rute za međunarodni mir i prosperitet” (TRIPP). Ova ruta ima za cilj omogućiti Azerbajdžanu pristup njegovoj eksklavi Nakhichevan preko armenskog teritorija, a prvi pregovori o tome trebali bi početi sljedeći tjedan. Trump je ovaj trenutak nazvao povijesnim korakom i naglasio da su “konačno sklopili mir”.

Aliyev je taj dan nazvao korakom prema "vječnom miru na Kavkazu", dok je Pashinyan sporazum nazvao "značajnom prekretnicom". Ova objašnjenja su u suprotnosti s napetostima koje još uvijek prevladavaju. Unatoč sporazumu, još uvijek nema konačnog mirovnog sporazuma između dviju zemalja, a unutarnja politička situacija u Armeniji ostaje napeta. Pashinyan je kontroverzan i Azerbajdžan nastavlja svoj pritisak na Erevan, uključujući zahtjeve za ustavnim promjenama.

Regionalni odgovori i izazovi

Sukob između Armenije i Azerbajdžana ima povijesne korijene koji sežu do raspada Sovjetskog Saveza. Nagorno-Karabah, koji prema međunarodnom pravu pripada Azerbajdžanu, bio je pod kontrolom etničkih Armenaca do jeseni 2023. Nakon što ga je Azerbajdžan ponovno zauzeo, više od 100.000 ljudi pobjeglo je iz regije. Azerbajdžan se može osloniti na vojnu nadmoć i podršku izvoza nafte i plina, kao i Turske i Rusije.

Izgledi novog koridora dugo su bili kontroverzni, ali novi sporazum ima za cilj promicanje trgovine bez sukoba u regiji. Ovaj potez također se smatra pokušajem SAD-a da učvrsti svoj geopolitički utjecaj, dok Rusija, bivša sila zaštitnica Armenije, sporazum vidi kao strateški poraz. Iran izaziva zabrinutost zbog mogućih teritorijalnih utjecaja. Uzimanje talaca ostaje još jedan veliki problem, budući da je nekoliko desetaka armenskih zatvorenika i dalje zatvoreno u Azerbajdžanu.

Ukratko, ostaje za vidjeti kako će politički razvoj u nadolazećim tjednima i mjesecima utjecati na mir u regiji. S jasnim fokusom na proces povratka raseljenih Armenaca i stabilnost mira, još mnogo toga treba učiniti. Kako ističe CSI, stabilan mir i pozitivan razvoj mogu se postići samo poduzimanjem konkretnih koraka.

Više detalja o ovoj temi možete pronaći u izvješćima s Press portal i SRF.